Korak po korak uputstvo za instalaciju Kali Linuks-a. Sa puno skrin-šotova. Uz objašnjenja ispod slika i između njih – tamo gde je potrebno. Ako želite instalirati Kali Linux kao virtuelnu mašinu, pogledajte uputstvo za instalaciju i podešavanje VirtualBox-a. Pre uputstva za instalaciju, objasniću ukratko šta je to Kali Linuks.
Sadržaj:
1. Šta je to Kali Linuks
Kali Linuks je distribucija Linuksa bazirana na Debian-u. Razvoj distribucije je počeo 2012. godine, a prva verzija izašla je u martu 2013. Developeri su Mati Aharoni i Devon Kearns iz kompanije Offensive Security, dok se Raphaël Hertzog pridružio nešto kasnije, kao ekspert za Debian. Od većine drugih distribucija, razlikuje se po sledećim specifičnostima:
Preinstalirane aplikacije i alati
Dolazi sa već instaliranim alatima za proveru i testiranje bezbednosti, praćenje mrežnog saobraćaja i slično.
Zatvoreni portovi i minimum slanja paketa
Ima moto “Što tiši postaneš, to više možeš čuti” (eng: “The quieter you become, the more you are able to hear”). Naime, većina “redovnih” operativnih sistema (i Linux distribucija) ima puno otvorenih standardnih mrežniih portova za komunikaciju. Uz to, operativni sistemi i aplikacije šalju dosta paketa na Internet – od prostog Windows-ovog sinhronizovanja vremena, do kolačića za praćenje i drugih podataka. Kod Kali Linuksa je isključeno/zatvoreno sve što nije neophodno za uspostavljanje Internet konekcije. Tj. ne šalje više podataka nego što je apsolutno neophodno za posao koji se obavlja.
Podrazumevani režim rada kao root korisnik
Većina Linux distribucija podrazumeva rad kao administrator, ili korisnik, uz kucanje root lozinke kada je potrebno (za instalaciju programa i sl.). Kod Kali Linuksa, ovo “cimanje” je preskočeno: podrazumevani način logovanja je kao root, u samom startu (jedini kreirani korisnik nakon instalacije je root). Ako se ne zna tačno šta se radi, ovo može biti opasno, tj. može se dosta toga zabrljati – nećete dobiti nikakvo upozorenje, niti će vam OS tražiti lozinku, već će komande prosto biti izvršene. Opet, to je veoma praktično kada se Kali koristi za ono za šta je namenjen, od strane onog ko zna šta radi.
Šta nije instalirano
Redovne aplikacije, poput Open Office, mejl klijenta i sl, ukratko sve što “normalni” korisnici koriste za svakodnevni rad, uglavnom ne postoji u Kali distribuciji. Da, možete ih sve naknadno instalirati, ali redovna svakodnevna upotreba računara nije ono čemu je Kali Linuks namenjen (pogledajte prethodni paragraf).
2. Instalacija Kali Linuksa
Ubacite instalacioni butabilni fleš, CD, ili pokrenite instalaciju sa virtuelne mašine.

Slika 1

Onda kliknite na “Continue”
Slika 2

Slika 3

Slika 4
Sada treba malo sačekati, da učita šta treba sa “CD-a”.

Slika 5
U nastavku uputstva, radi veće preglednosti, iseći ću deo slike koji pokazuje opciju na koju treba kliknuti (poput “(2)” na slici 5), samo ću napisati koja je.

Slika 6

Slika 7

Slika 8

Set up LVM (2) omogućava da naknadno menjate veličinu particije, dok Encrypted LVM (3) kriptuje sve podatke skladištene na disku
Zatim kliknite na “Continue”
Slika 9

Onda opet “Continue”
Slika 10

Opcija (2) je klasičan “Linuks” setap, dok opcija (1) može učiniti stvari jednostavnijim sa Kali-jem
Izaberite željenu opciju, pa kliknite na “Continue”
Ovo upotstvo je bazirano na izboru opcije (1)
Slika 11

Slika 12

Slika 13
Sad treba malo sačekati da odradi sve što treba…

Slika 14
Naredni ekran je za podešavanje HTTP proxy-ja, ako se koristi, kod mene je to ostavljeno prazno:

Slika 15

Slika 16

Slika 17

Slika 18
Ako je računar podešen da se podiže sa USB-a, ili CD-a u BIOS-u, treba izvaditi butabilni instalacijoni medijum pre kliktanja na “Continue”, a naknadno se može podesiti u BIOS-u da se sistem prvo podiže sa diska na kojem je instaliran Kali Linuks.