U ovom članku pisaću uopšteno o bankarstvu u Srbiji iz ugla klijenta, sa posebnim osvrtom na elektronsko bankarstvo (“e-bankarstvo”).
Sadržaj:
- Uvod
- Problemi elektronskog bankarstva u Srbiji
2.1. (Tehnička) pismenost prosečnog klijenta
2.2. Zakonska regulativa i siromaštvo - Utisak o srpskim bankama – generalno
- Elektronsko bankarstvo u Srbiji
4.1. Bezbednost
4.2. Korisnički interfejs za online bankarstvo
4.3. Plaćanje on-line i konverzije valuta - PayPal u Srbiji
- Amazon affiliate u Srbiji
1. Uvod
Tokom dobrog dela razvoja interneta i elektronskog poslovanja uopšte, u periodu od 1990. do 2000. godine, Srbija je dobrim delom provela ratujući i ulazeći iz jedne krize u drugu. Što je rezultovalo velikim osipom stručnjaka, pa i onih iz IT sfere, kao i relativno zastarelom zakonskom regulativom u oblasti elektronskog poslovanja.
Da se poetično izrazim: dok su ulaskom u 21. vek, mnoge zemlje menjale neonska svetla za LED, mi smo ubrzano menjali sveće.
Srećom, snalažljivi smo i brzo učimo, tako da je mnogo ljudi, pogotovo mladih, puno doprinelo razvoju IT industrije u Srbiji, tako da se može reći da smo danas u najvećoj meri uhvatili korak sa svetom – uz par začkoljica, o tome malo kasnije.
Napomena: ako guglate “iskustvo sa tom i tom bankom” u Srbiji, pročitaćete dosta zastrašujućih priča za gotovo svaku banku. Isto važi i za čitanje korisničkih ocena banaka na Google poslovnim stranicama. Generalno je situacija loša. U ovoj sekciji sajta prenosim svoja iskustva sa bankama čije usluge sam lično koristio: Ocene -> E-bankarstvo.
2. Problemi elektronskog bankarstva u Srbiji
Ili, kako ovi “life coach” gurui vole kazati: “izazovi”. Uz napomenu da ovo pišem na osnovu svog iskustva. Imam dosta iskustva u rešavanju problema sa računarima i pružanju tehničke podrške, ali sam ipak samo jedan čovek, i nemam zvanične statistike pri ruci, tako da uzmite napisano sa malo rezerve.
2.1. (Tehnička) pismenost prosečnog klijenta
Nivo tehničke pismenosti u Srbiji nije na visokom nivou. Ne znam kako je u drugim zemljama, ali ovde većina ne ume baš najbolje koristiti računar. Mlađi se dobro snalaze sa pametnim telefonima (aplikacije, društvene mreže i sl.), ali nisam video nikoga da je podesio VPN na telefonu, na primer.
Zašto ovo spominjem? Zato što je suština pružanja svake usluge, pa tako i bankarske, da klijenti budu zadovoljni (značaj zadovoljstva klijenata – objašnjeno na primeru mehaničara bicikala).
Kada slušam kolege iz IT struke kako kukaju na stepen zaštite e-bankarstva u Srbiji (“vidi – nemaju 2FA zaštitu!”), setim se da prosečan klijent u najboljem slučaju zna ukucati svoj PIN na bankomatu. Ovde sam opširnije objašnjavao kako svaki nivo zaštite unosi i dodatnu komplikaciju – kao i zašto ni jedan sistem ne može biti 100% siguran. Za one koji se sada možda smeju: da li menjate sve lozinke svakog meseca? Da li menjate barem “važne” lozinke baš svakog meseca? I ne, 2FA nije neprobojna zaštita – samo je (puno) teža za probiti.
2.2. Zakonska regulativa i siromaštvo
Nisam pravnik, pa ovo uzmite sa još većom rezervom od prethodnog poglavlja.
U Srbiji (još uvek) nije legalno plaćati unutar zemlje pomoću PayPal-a. Dok su propisi i porezi za uplate, ili plaćanje za robe i usluge sa inostranstvom, dosta komplikovani (barem meni tako deluju) – puno komplikovaniji nego propisi u Evropskoj Uniji (unutar EU, ne unutar Srbije, naravno).
Povrh toga, ljudi su siromašni. Prosečan Srbin radi oko 7 sati, da bi zaradio ono što prosečan Nemac zaradi za sat.
Ove dve stvari, u kombinaciji (verovatno ima dosta i do mentaliteta) dovode do relativno visokog procenta (pokušaja) prevara. I definitivno ne olakšavaju posao bankarima.
3. Utisak o srpskim bankama – generalno
Koliko znam i koliko sam uspeo primetiti, radnici na šalterima velike većine srpskih banaka su preopterećeni poslom i relativno slabo plaćeni. To je nekada bio dobar posao, ali ne više – barem ne u poslednjih 5 godina (ako ne i duže).
Zbog niske platežne moći, ide se na smanjenje troškova: manje poslovnica i manje radnika na šalterima. Tako da možete očekivati čekanje od po sat, za većinu poslova u banci.
Činjenica da mnogi ljudi i dalje ne koriste elektronsko bankarstvo za stvari koje se mogu time rešiti (plaćanje računa na primer), dodatno doprinosi dužim redovima. U poglavlju 2.1. sam pisao o tome.
4. Elektronsko bankarstvo u Srbiji
Posle dužeg uvoda, koji mislim da je važan zbog razumevanja teme i konteksta, dolazimo do glavne teme ovog članka: e-bankarstvo u Srbiji. Kakvo je?
Ne znam kako je to u drugim zemljama, pa da mogu uporediti, ali ono što sam video ovde: mislim da nije baš sjajno. U uvodu sam napisao razloge zbog kojih mi je sasvim razumljiva takva situacija, ali i dalje je loša, po mom mišljenju. Šta tačno ne valja?
4.1. Bezbednost
Mnoge banke ne nude višefaktorsku (2FA) autentifikaciju za logovanje na njihove on-line servise.
“Srećom”, najveća dozvoljena dužina lozinke je često ograničena na dosta manje od 20 karaktera, a često nisu dozvoljeni specijalni karakteri u lozinkama, već samo brojke i slova – pa su lozinke relativno lake za “razbiti”.
Jagoda na šlagu torte su banke kod kojih je procedura za promenu (ili resetovanje) lozinke neintuitivna, komplikovana, ili/i ne radi kako treba. Možda nisam biser inteligencije i snalažljivosti, ali ako meni, nakon 30 godina rada sa računarima (i 20 godina kako živim od toga) nešto predstavlja problem, šta da radi moja majka? Mislim, ako se meni nešto desi, poznato je da posao informatičara podrazumeva pružanje besplatne tehničke podrške rodbini, prijateljima, poznanicima, komšijama, vodoinstalaterima, radnicima u lokalnoj trafici i ljudima koje upoznamo na godišnjem odmoru – jer “to je nama samo 5 minuta, mi to znamo”. 🙂
4.2. Korisnički interfejs za online bankarstvo
Ne znam da li zbog eventualnih strogih bezbednosnih zahteva i provera (ne bi se baš reklo iz prethodnog poglavlja) razvoj korisničkog interfejsa bude zapostavljen, ili je samo reč o uštedi, uglavnom: u najboljem slučaju je interfejs loš na računaru (baš osetan, i loš “mobile-first” web dizajn), ili na mobilnom (i aplikaciji za isti) – ili na obe vrste uređaja.
Može se koristiti, ali je daleko od onoga što bih nazvao veoma dobrim.
4.3. Plaćanje on-line i konverzije valuta
Ovo je deo kad banke navlače one maske pljačkaša! 🙂
Većina banaka plaćanje u inostranstvu obračunava u evrima. I tu stajem – objasniću na konkretnom primeru:
Recimo da imam 100 dolara na dolarskom računu u prosečnoj srpskoj banci. U vreme pisanja ovog članka:
1 $ = 104,36 RSD
1 € = 117,58 RSD
I recimo da želim platiti hosting koji košta 10 $. Što je 8,85 € po kursu na današnji dan.
Prosečna srpska banka preračunava 10 $ u dinare, ali po svom kursu, pa to iznosi:
10 $ * 109 RSD = 1090 RSD (a ne 1043,6 RSD)
Onda, da sam imao evre na računu, banka bi izračunala koliko je to evra po svom kupovnom kursu
1090 / 115 (ne 117,58) = 9.48 €
Ali, ako imam dolare na računu, onda je još zabavnije. Obračunata cena u evrima se pretvara u dinare, pa onda u dolare. Ovako nekako:
9,48 € * 117 = 1109,16 RSD
1109,16 / 100 = 11,09 $
Tako da na kraju platite za nekih 5 do 10% skuplje. Tj. hosting od 10 $ košta 11,09 $ za nas koji koristimo srpske banke! 🙂
Ako imate evre na računu, a ono što plaćate se naplaćuje u evrima, tada je najbezbolnije, nekad prođe i bez i jedne konverzije (mada ne u svim bankama).
Ako ti se ne sviđa, nemoj koristiti.
5. PayPal u Srbiji
PayPal je u nekim zemljama dobar izbor za plaćanje i prijem novca. Ali ne u Srbiji – barem ne za sada. Objasnio sam “akrobacije” sa kursevima u prethodnom poglavlju. Nešto veoma slično tome radi i PayPal za nas nesretnike iz Srbije.
Sve transakcije preračunava u dinare, po dosta nepovoljnom kursu, pa onda vrši konverziju u evre. Ako je račun, ili plaćanje u nekoj drugoj valuti (dolari na primer), opet se prolazi nekoliko konverzija i završava sa gubitkom od nekih 10%.
Ako ti se ne sviđa, nemoj koristiti.
6. Amazon affiliate u Srbiji
Moj biciklistički sajt koristi Amazon affiliate program (zašto BikeGremlin koristi Amazon affiliate). I to je samo po sebi super: linkujem proizvode za koje znam da su dobri, ljudi to kupe, ja dobijem neki procenat. Ipak, problemi se javljaju kada želim da unovčim te provizije.
Amazon omogućava direktan transfer na bankovni račun za sve zemlje u komšiluku (Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Bugarska…), samo ne za Srbiju! I ne daju da otvorim račun u stranoj zemlji za ovu namenu. Za Srbiju, šalju kompanijski ček. Šta to znači?
Znači da mi skinu 15 $ sa svake uplate, za početak. A onda ide avantura sa naplatom kompanijskog čeka u stranoj valuti, u Srbiji.